25 December 2006

IF: Peace - Migrena



Oh da, MIGRENA i ja se znamo odavno. Još od trećeg osnovne. Tolike godine poznanstva, nije malo. Ugostim je tako s vremena na vreme, mada ne kaže se zalud u narodu "svakog je gosta tri dana dosta". Hoćeš-nećeš nametnula se za motiv, a je evo, molim za malo mira, na raspustu sam.

PH: Weather




18 December 2006

IF:Help


"Gaša" iz Zoo vrta.

09 December 2006

Sketches of Spain


Uživao sam preslušavajući ovaj album. "Sketches of Spain"- od već legendarnog Mileta, poznatijeg kao Miles Davis.
Čuo sam već negde i od nekog ( zvuči vrlo pouzdano, zar ne?)

"Ono što je u slikarstvu Picasso to je Davis u jazz-u".

Možda je ovo blizu istine ali...
Kao prvo, Picasso nije svirao jazz, dok je Miles slikao.
Dobro, ne baš kao Picasso.

A kao drugo, ... ma nije ni važno.
A ni treće ... majstor je majstor.

U svakom slučaju, bilo je zanimlljivo pogledati Majlsove radove.
Za slike ne znam, ali album naravno, preporučujem.



Update:
Tja, proverio sam link i vidim da je stranica sada zaštićena. Nadam se, privremeno.
Možda je zbog aukcije koja se vodi oko nekoliko njegovih slika.
Za utehu postavljam ih na ovaj blog.



06 December 2006

IF:might



Jedna od bajatih skica, ovog puta je poslužla kako osnova za fotomanipulaciju i ispade eto skica.
Hmm..da ne liči malo na Veličkovića?

22 November 2006

Početak nečega što bi ličilo na nešto

Duž mokre ulice, isecao sam oštar vazduh na kriške širokog koraka. Iza prvog ugla, već omamljen od hladnog vetra, zurim u modro nebo. Zimsko je veče čudesno, pogotovo u kombinaciji mirisa domaće stoke i vlažne zemlje. Aromatična idila sela.

Uokvirena slika zvezdanog beskraja kovitlacima dima iz odžaka okačena nad glavom izmolila je još jedan dug zamagljen pogled u plavo.

Premeštajući se sa jedne na drugu nogu, usamljen na betonskom platou, nestrpljivo iščekujem poslednji autobus. Neprijatnost koju je donela prohladna noć. Naviru misli.

„Zrak se prelama u vodi, kao ulaz u dvorac iz priče. Uz tihu vodu, pod niskim nebom, pesak skuplja sunce. Zaronjen u miris rascvetalih vrba, uporan kao trava, ležem na mulj. Slušam. Kroz ponavljanje trenutka, kao eho vekova uhvatim akorde nečeg što traje, postoji, kao voda.

Nisam se mučio da to steknem.

Još jedno leto. Ništa mi i ne treba. Samo da me puste svi redom. U vodu. U leto. Da zaronim sve do peska. Do mulja koji miriše na detinjstvo čak i kad se samo setim, do crnih školjki.

Ta tišina dole je drugačija. Nije prazna. Bruji.
A kad izronim, čujem ti smeh. I još mirišu vrbe.“


Odlično, pomislih. Otišao sam dalje od početka a već sam stigao do kraja. Čemu više reči. Ovo je gotova slika.

Zadrhtao sam trgnuvši se iznenađen. Zvuk kočnica i kompresora koji otvara jedna ogromna vrata, sa svom teatralnošću razotkriva duboki stepenik, pa još jedan koji usmerava pogled na gore, na ozbiljnog i rekao bih nestrpljivog vozača. Srećom pa je kondukter upadljivo veseo piskavo zakreštao: Horgoš-Kanjiža!

Nekoliko đaka poput preplašenih pilića,iskočilo je iz autobusa a zatim je odpijukalo u nepoznatom pravcu u potrazi za svojim kokošinjcem.

Udobno smešten na sedište, nazirem tamo, u daljini, svetlost grada.
Oslikati knjigu ili čitati sliku.
Pitam se...
da nisam mornar u pustim snovima.

23 October 2006

Kolekcija utisaka

Verujem, u životu mnogih postoji mnoštvo detalja u njihovom okruženju, koji su pravi biseri vizuelnog doživljaja. Pre svega mislim na sasvim obične stvari. Dakle nisam izuzetak.

Srećom, uz mene je često digitalni foto aparat, kada mi se pruži prilika da neki tren zabeležim, ne oklevam. Mada ne dosežu vrh fotografskog umeća, umetničkog izraza, nadam se da mogu u dovoljnoj meri oslikati lepotu svakodnevice u kojoj se krećem.

Volim šetnju, pa povremeno zalazim i zagledam:
ulice, spomenike, ljude, njive, reku, oblake...





Sažeto, može se pogledati u kolekciji Sequency

15 October 2006

Reprodukcija ili original?

Gospodin Tom Hjuit, agent slikara Džeka Vetrijanija, tvrdi da je u svetu prodato oko3 miliona kopija njegove slike “Raspevani batler”, u formatu postera. U svetu je prodato 15 miliona njegovih reprodukcija.

Zanimljivo je da se Vetrijano bavi umetnošću tek petnaest godina, nećete ga naći u galerijama, nego u prodavnicama. Skoro svuda u svetu naći ćete nešto od Vetrijana. Ljudi ne reaguju na njegovo ime, već prizore sa slika.

Pogledajte ovu sliku:










Možda se pitate:

zašto je ova pomalo staromodna slika toliko popularna?

Mislim da je to zato što je tako romantična, kapriciozna, pristupačna i mislim da ljudi vole da sede na sofi, gledaju je i zamišljaju da žive kao par na slici. Mislim da to govori i o našoj zemlji, jer na kraju radnog dana želimo da pobegnemo na neko drugo mesto


smatra Džek Vetrijano.

Da li i vi želite da pobegnete?

Kritičarima ozbiljno ide na živce ali nesumnjivo je pogodio živac publici. Za njega tvrde da je nekreativan, da slika na količine, neproduhovljen, navodno zabranjen u javnim kolekcijama, ali publika ga jednostavno voli. Jedan likovni kritičar komentariše da je razlog tome što njegove slike publika prihvata sa olašanjem, jer može da ih lako razume, nešto što prihvataju na prvi pogled. On takođe priznaje da je imao problem sa Vetrijanom kao likovni kritičar tvrdeći da mu je na prvi pogled bio jasan, shvatio je da tu nema ničeg posebnog.

Ali i sam Vetrijano priznaje da nema pretenzija kada je u pitanju njegova umetnost. Nikada nije ni tvrdio da je na ivici umetnosti i to ne pokušava da bude. Smatra da je poput filmskog režisera koji želi da uhvati jedan „kadar“, a na publici je da završi film umesto njega.

Taj jedan kadar, verovali ili ne, reprodukovan je stotinama hiljada puta. “Raspevanog batlera” Vetrijano je 1991. godine prodao za tri hiljade funti.

Sada bi dobio 200 hiljada funti pa i više. Ali slikar zarađuje svake godine i više od toga, na osnovu autorskih prava.

Originalno umetničko delo vredi mnogo manje od svojih reprodukcija?

07 October 2006

Volim jesen

Omiljeno godišnje doba, pored zime, leta i jeseni.
Iz nekih ličnih razloga.

Zbog boja koje prelaze u toplu gamu, jačeg kontrasta uzrokovanog uglom svetlosti, zbog mirisa na plodove zemlje, zbog magle koje oslikavaju pejsaž sfumato, tišine na obalama reke, relativne vlažnosti vazduha, tepiha kestenja u aleji.
Zbog naše bašte. Sećanja na prošlo leto.

05 September 2006

Konjić iz ateljea




Zašto morski konjić? Ne umem objasniti, jednostavno privlači.
Za "marketing" ću smisliti neku zanimljivu priču.

Ukoliko je formulacija "igra slučaja" u redu,
onda je pomalo čudnovato da o ovom nežnom stvorenju
saznajem detalje koji bude želju da ga bolje upoznam.


26 August 2006

Moja jutarnja priča



Dragani:

"Jutro me je probudilo svežinom novog dana opravdavajući svoje postojanje prvim zrakom sunca što se prikradao kao lopov u moju sobu tek okupanom mrakom izgubljene noći.

Pomalo musav od sna nemarno sam se izvukao iz zgužvanih čaršava i utopljene postelje. Posle je sve bilo lako.

Ispunila si ceo dan svojim osmesima i ponekim zavodljivim pogledom."

18 August 2006

Doktor?

Dotični, nazovimo ga Dr.X, inače specijalista oftamolog, naglašava mogućnost uticaja fizičkog na umetničku projekciju.
"O Van Goghovoj sklonosti žutoj boji postoje razne teorije ali nijedan medicinski izvještaj iz kojeg bi se mogao izvesti konkretan zaključak.

Prva teorija uključuje Paula Gacheta, navodnog lekara i homeopate, koji je slikara lečio ekstraktom biljke Digitalis purpurea koja se i danas koristi u medicini za pojačavanje rada srčanog mišića. Kao dokaz te terapije je Van Goghov portret Paula Gacheta ispred kog se na stolu nalazi upravo spomenuta biljka. Jedan od simptoma predoziranja digitalisom je da pacijenti vide svet kroz žuti filter, sve im je žućkasto. Pа, slikari koji imaju takvih problema u paletu dodaju puno više žute boje da bi dobili željeni efekat."
Meni bi bilo logičnije da dodaje manje žute, pošto i onako vidi više žutog no običan čovek.
"Druga teorija veže se uz absint, žestoko piće - sadrži 55 i 80 % alkohola, a koje je krajem 19. i početkom 20. veka bilo omiljeno u umetničkim krugovima, pa tako nije zaobišlo ni Van Gogha. Absint sadrži hemijski sastav tujon, aromatski spoj sastavom vrlo sličan marihuani. Tujon djeluje tako da osamostaljuje vidne centre, te osoba svet vidi na drugačiji način od uobičajenog."
Budući da je koncentracija tujona u absintu mala, čovek bi morao popiti litre pića kako bi se predozirao , što bi ga pre dovelo do alkoholne kome.
A kako li je mogao u takvom stanju slikati promišljene studije, nikako mi nije jasno.
"SHIZOFRENIJA I DEPRESIJA glasi dijagnoza Dr.X-a

Dr. X se ne slaže s uobičajenim mišljenjem da na Van Goghovim slikama preovladava samo žuta boja, već "plavo-žuta" koja je u načelu boja manije i depresije."
Мene su ubeđivali da je to ljubičasta, dok je kažu, zelena "madžarska", crvena komunistička...žalosno, ali istinito...neki me još uvek ubeđuju...
"Osim boja, na Van Goghovim su slikama bitne i linije koje su pretežno spiralne, vijugave ili isprekidane. Da li je to estetika ili o posledica bolesti i poremećaja, dr. X je pokušao objasniti dvema psihozama."
Što ne pročita knjige?, razumeo bi zašto je Vinsent Gogh analizirao japanske grafike koje su u to doba vršile veliki uticaj na savremene evropske umetnike. Možda bi razumeo njegovu analizu odnosa linija, ritmova.
"Dva stanja, tj. psihoze koje se najčešće povezuju s Van Goghom su shizofrenija i manična depresija. Obe utiču na percepciju stvarnosti i raspoloženje, pa se njihov uticaj posebno dobro vidi u poslednjoj fazi Goghova rada. Iste će godine nastati toliko različite slike da laik ne bi prepoznao da se radi o istom autoru."
U Photoshop-u spojiš "Ctrl+U", skineš "saturnation" i dobiješ njegovu novu "fazu". Lako je i za laika. (Nisi kompjuteraš? Dobro, onda ispereš bojenu majicu nekoliko puta a ne koristiš Veniš.)

"Kod Van Gogha se definitivno radilo o psihozi, zaključio je dr. X. Bila to shizofrenija ili manična depresija, ili oboje, nije važno, nije ni bitno. Verovatno je bio glavni uzrok njegovog psihičkog stanja, sve ostalo se samo nadovezalo, alkohol i droga bili su propratni elementi."
Šta reći ?
Zašto se uopšte primam?
Van Goghovu bolest nemoguće je odvojiti od njegove umetnosti.

Al' ne mogu da ćutim, još će neko da mu poveruje.

E moj dr. X.... nemoj sad da linkujem ovaj post. Pa da ti se smeju.

08 August 2006

Da li ste primetili kako biljke rastu?

Nakon dobrog obroka leškario sam na kauču zagledan u saksije sa cvećem, kad me je prenuo glas majke:

- Šta to radiš?
- Ništa, gledam kako raste cveće!
- Uzmi neku knjigu pa čitaj, bolje će ti biti.

Poslušao sam je. Nakon nekoliko godina kasnije otkrio sam detalje koji su nedostajali.

Da li ste primetili da mnoge biljke imaju spiralni obrazac rasta?
Stabljika, lišće i cvetovi većine biljaka rastu iz središnjeg dela koje se naziva meristem. Svaki novi zametak, koji se naziva primordijum, razvija se i raste iz meristema u novom smeru, formirajući određeni ugao u odnosu na sledeći zametak.



Meristem izbliza

Kod većine biljaka rast primordijuma odvija se pod jedinstvenim uglom, usled čega nastaju spirale. Koji je to ugao?

Prvo zamislite sledeći izazov:
Pokušavate da kreirate biljku kod koje bi novi zametci bili zbijeni oko tačke rasta, ne ostavljajući prazan prostor. Ako se odlučite da svaki novi primordijum raste pod uglom od dve petine u odnosu na prethodni, pojavljuje se problem već kod svakog petog primordijuma koji bi rastao iz iste tačke i u istom smeru. Tako bi se stvorili redovi s neiskorišćenim prostorom između njih.



Dakle, činjenica je da ukoliko biste uzeli bilo koji prost razlomak kao ugao pod kojim bi se odvijao rast, pojavljivali bi se redovi sa neiskorišćenim prostorom između njih.

Idealni razmeštaj novih delova moguć je jedino pod uglom oko 137,5 stepeni, koji se naziva još i „zlatni ugao“ . Šta ga čini tako posebnim?

Zlatan ugao je idealan jer se ne može izraziti u vidu prostog razlomka. Razlomak 5/8 mu je blizu, 8/13 bliži a 13/21 još bliži, ali taj ugao se ne može tačno izraziti nijednim prostim ralomkom. Zbog toga, kada zametak iz meristema raste pod tim uglom u odnosu na prethodni, oni nikada neće rasti u potpuno istom smeru



Umesto da se šire zrakasto iz centralnog dela, zameci formiraju spirale.
Kod komjuterske simulacije rasta primordijuma iz središnje tačke, spirale mogu uočiti samo ako je ugao pod kojim se odvija rast jednak zlatnom uglu. Ukoliko postoji odstupanje od samo jedne desetine stepena, idealni efekat je izgubljen.



Zanimljivo je da broj spirala koje nastaju kao rezultat rasta pod zlatnim uglom obično odgovara sledu brojeva koji je poznat kao Fibernačijev niz. Taj niz je prvi definisao Leonardo Fibonači, italijanski matematičar iz 13. veka. U tom nizu, svaki broj nakon 1 jednak je zbiru prethodna dva broja – 1, 1, 2, 3, 5, 8, 13, 21, 34, 55 i tako dalje.

Kod cvetova mnogih biljaka koje imaju spiralni obrazac rasta, broj latica često odgovara nekom broju iz Fibernačijevog niza. Neki posmatrači su zapazili da ljutić uglavnom ima 5 latica, Sanguinarija canadensis iz porodice makova 8, dragušac 13, lepa kata 21, margareta 34, a Michaelmas daisies iz porodice glavočika 55 ili 89. Voće i povrće često ima obeležja koja odgovaraju brojevima iz Fibernačijevog niza. Na primer, poprečni presek banane je petostran.

Ako pogledate raspored semenki suncokreta, primetićete spirale koje se prepliću. Može ih biti 55, ili 89 ili mnogo više. Naćićete ih i na karfiolu.

Umetnici već dugo priznaju da je ta zlatna razmera najprijatnija za nače oči. Zašto se rast biljaka odvija baš pod tim neobičnim uglom? Mnogi ljudi zaključuju da je to samo još jedan primer inteligentnog dizajna u živom svetu.

I u drugim prilikama, posmatrajući živi svet oko sebe zadivljen sam načinom na koji je stvoren, kao i sposobnošću čoveka da uživa u njemu, mogu samo da se pridružim mnogima koji zapažaju ruku stvoritelja koji želi da se radujemo životu. O njemu Biblija kaže:
„ Sve je učinio da je lepo u svoje vreme“ ( Propovednik 3:11)*
* U prevodu Daničić/Karadžić "Priče Salomonove"

04 August 2006

25 July 2006

Vaš doprinos sreći može biti veći

Leonardova Mona Lisa naslikana između 1503. i 1506. godine, najslavniji portret svih vremena pet stotina godina neprestano intrigira ljubitelje umetnosti.

Navodno zbog "zagonetnog osmeha"
Zbog reklame ili iz čiste dosade ( ipak mislim da je ovo prvo) analizirali su njen portet po ko zna koji put.

Za dešifrovanje poznatog nam osmeha Mona Lise, upotrebljen je "poseban kompjuterski program", a zaključak glasi: njen osmeh je najvećim delom sretan.

Zapravo kako se precizira,
82
posto je sretna.

Kompjuterski program je merio crte lica, zakrivljenost usana i bore oko očiju, čime je "dokazano" da je Mona Lisa uglavnom sretna, to dokazuje famozno osemdesettroprocentni deo njenog osmeha. Časopis New Scientist pritom navodi da bi program koji je sposoban prepoznavati emocije mogao dovesti do velikog napretka PC industrije u budućnosti.

Sad možete da se nasmešite.

Upravo sam projektovao softver koji u ovom trenutku meri procenat vaše sreće prouzrokovanu čitanjem ovog teksta. Ovaj softwer je "open source" tako da ga slobodno možete usavršavati i deliti drugima i dati svoj skromni doprinos razvoju domaće "open source" zajednice i pokrenuti zdravu konkurenciju u razvoju "advertising" PC industrije budućnosti.

:)

16 July 2006

Uključite se



Gde god, samo ne u struju...

14 July 2006

Upoznajte Vermeer-a


Ukoliko ste ljubitelj umetnosti, predlažem da se upoznate sa vrhunskim majstorom slikarstva Vermeer-om. Ne samo što možete uživati u reprodukcijama, već i mnogo više od toga. Osim galerije sa radovima i pojedinačnog prikaza slike, sajt pruža detaljnije informacije o svakoj slici. Pruža kompletan katalog Vermeer-ovih radova u različitim rezolucijama, čak i do 1264 x 928 px, ukoliko vam se neka dopadne, možete da je odštampate u dobrom kvalitetu. Ukoliko pređete mišem preko pojedinih reprodukcija na različitim mestima slike, otvara se mali popup prozor, sa analizom tog dela detalja, slikarskoj tehnici, mogućim inspiracijama umetnika..itd. Ukratko: zanimljiva interaktivna analiza. Obuhvaćene su i analize njegove slikarske tehnike, Vermeer-ove palete boja i još mnogo tog.

U svakom slučaju veoma dopadljivo i korisno, pogledajte.
Kataloški pregled Vermeer-ovih radova

P.S.
Nije loše, ukoliko to još niste, pročitati knjigu "Devojka sa bisernom minđušom" - Trejsi Ševalije, u izdanju Lagune. Ili čak odgledati film. Mada se ne temelji na stvarnim događajima obiluje odličnim scenama koje podsećaju na njegove slike , uopšte pružaju sliku vremena u kom je umetnik živeo.

13 July 2006

Nisam probao



Priložena fotomontaža ovoga puta ima ulogu predloška ili skice za novu sliku koju radim na klasičan tradicionalan način “ulje na platnu”. Kakav god da bude konačan izgled u jedno sam potpuno uveren, izgledaće nešto drugačije. Veoma retko mi se desi da slika bude verna imitacija skice. Srećom ovog puta to nije bitno. Ovakav pristup nisam probao do sad, radoznao sam...

Zamorio sam se od rada za računarom i veoma mi prija promena posla. Moj godišnji odmor je počeo, imam dovoljno vremena da završim nekoliko radova i započem pripreme za grafike.

Uljano vezivo

Kako bi se u potpunijoj meri iskoristile prednosti slikarske tehnike sa uljanim vezivom, korisno je
planiranje slikarskog postupka

Mada se ovo nekima u prvi mah čini previše „racionalnim“ postupkom u radu, ono je moglo bi se reći ipak neophodno. Kada se osnovni principi rada dobro razumeju ovo ne predstavlja kasnije nikakvu teškoću, ali zato donosi dobre rezultate.

Osnovno pravilo o kom je potrebno voditi računa je princip „masno na posno“, odnosto graditi sliku od posnijih slojeva bojenog nanosa, gde postoji više pigmenta a manje veziva, ka masnijim gde je odnos srazmerno veći u korist veziva. Ovakav metod čini sliku tehnološki stabilnom i predupređuje kasnije pucanje sloja koje se može javiti čak i tokom relativno kratkog vremenskog perioda. Jedan od mogućih razloga je nejednaka brzina sušenja bojenog nanosa što je uslovljeno debljinom sloja, vrstom pigmenta ali i lošom kombinacijom posno-masnih slojeva i kvalitetnog vezivanja za podlogu. U početnoj fazi slikanja, tzv podslikavanju, započinjemo rad sa ispošcenim bojama.

Dan pre slikanja, boje iscedimo na novinsku hartiju, a narednog, kad papir upije višak uljenog veziva iz boje, započinjemo sa radom. Generalno gledano, ulja u većoj količini izazivaju tamnjenje boje zbog oksidacije. Slikarske boje u toku slikanja razredujemo terpentinom. Zbog ispošcavanja, gubi se odredeni stepen dubine. Međutim, ovaj problem rešavaju kasniji nanosi laka koji bi svakako trebalo koristiti. Pored toga slikari upotrebljavaju i slikarski medijum1.

  1. MEDIJUM uključuje kombinaciju sastojaka koja se mogu dodati boji ili se mešati sa njom. Uopšteno govoreći medijum menja koegzistenciju boje čineći je razmazivijom i prilagodenijom za individualne potebe. Uz pomoć medijuma boja se može brže ili sporije sušiti, a premazi mogu biti gušci ili redi.

10 July 2006

Cvetanje Tise

Zaljubljenici u prirodu kažu da se cvetanje Tise može meriti sa lepotom duge i osećanjem prvog poljupca. Sredinom juna, svake godine samo ako je reka čista Tisa procveta. Pred smiraj dana, kada izgleta da sunce lagano tone u liniju horizonta, iz dubine reke Tise započinje neobičan svadbeni ples.

Nije reč o vodenoj biljci, u stvari se radi o insektu, zvanom “Tiski cvet”. Tiski cvet ili Palingenia longicauda je prirodni fenomen, koji osim na Tisi u Severnom Banatu i Potisju, postoji još u Velikoj žutoj reci u Kini. Prva dva dana ciklusa je povremena pojava, da bi od trećeg do petog dana dosegla svoj vrhunac. Iako se insekt “Tiski cvet” smatra jednodnevnim, on zapravo živi tri godine, od čega skoro sve vreme kao larva na glinovitom dnu reke. Prvo izlaze mužjaci kao larve u beličastoj čauri na površini vode. Jedan, pa drugi, potom više desetina hiljada. U roku od nekoliko minuta, niotkuda, pojavljuju se ružne larve, od kojih, za samo minut postaju divni leptiri.

Tada započinje svadbeni let.
Ovi insekti se pripremaju da urade samo jednu stvar
- da produže svoju vrstu.





Oblaci insekata kovitlaju se, a nad mirnom rekom, od lepeta krila desetine hiljada “Tiskog cveta”, ne mogu se čuti ni talasi. Posle ovog ritualnog parenja ženke padaju na vodu i tu opstaju još neko vreme, taman toliko da polože jajašca, a mužjaci iscrpljeni ugibaju. Ovi insekti nemaju usta, ni organe za varenje i žive dok postoji energija koju su akumulirali još kao larve. Svaka ženka položi oko 6-7.000 jajašca, koja padaju na glinovito dno, gde će naredne tri godine živeti i čekati svoju šansu da produže vrstu. Cvetanje je započelo još juče, a oni koji su u blizini Kanjiže i danas mogu posmatrati ovaj prizor. Ukoliko nemate mogućnosti pogledaj te kratak video zapis ili nekoliko mojih fotografija.

usamljenik

Za događaj sezone, Kanjižani su se dobro organizovali. Otisnuti na splavu uz pomoć čamaca prema sredini Tise, muzičari su nošeni maticom reke svirali „Malu simfoniju” Šarla Gunoa. Cvetanje se malo odužilo, pa su zbog zatišja na reci domaćini i muzičari su odlučili, da svirke bude dva dana. Tisa čuva tajnu cvetanja skoro do smiraja dana. Aplauzi sa obale i mnoštva čunova, kajaka, čamaca, dočekali su veliko rojenje koji je bio pravi spektakl koji očarava ljude, svojom lepotom i ritualom ljubavne igre.

Nešto opširnije iz arhive Novosadskog Dnevnika

Slični zapisi:
Procvetao Tiski cvet
Palingenia longicauda

09 July 2006

Još jedno leto


I poslednji cvet tise, ovoga leta zaronio je u novi ciklus rađanja i smrti. Vode iz nabujale reke povukle su jata mladih riba u svoje korito ostavivši ispucalu obalu koja me ponekad podseti na ruke ovdašnjih zemljoradnika. Vazduh je topao sa dosta vlage i truleži raskvašenih trava, ukiseljenog drveta. Sve u svemu, mirisna nota ima nekog šarma, oplemenjena svežim mirisom ravničarske zemlje. Volim taj “miris reke”.
I ovog puta, pojavljuju se slike iz detinjsva. Zlatna reka, okupana bojama sunca u zalasku, na kojoj se sa pljuskom vode kao biseri rasipaju kapljice, rasterujući vodene pauke. Moj prijatelj Mišika, uživao je kao i svi iz naše grupe, da se zaleti u toplu vodu ispuštajući neartikulisan krik žudeći pri tom da izazove što veći prasak u vodi. U to doba naše mladosti provodili smo mnogo vremena uz reku. Dovoljno da se upije mnoštvo utisaka i emocija vezanih za nju.


Danas svako od nas juri svoje vetrenjače, viđamo se u prolazu ili na godišnjicu mature. Ponekad na terasi restorana uz razgovor, popijemo neko piće posmatrajući reku koja opija svojim spokojom. Nije više ništa kao pre, i ovaj spokoj je drugačiji. Više se ne čudim tome niti me to čini setnim, novi doživljaji, nova lica a ipak sve je prožeto uspomenama. Za slikara je to prednost. “Vreme je naš saveznik” dolaze mi na um misli profesora -Ćake.


Potrebno je vreme da se to zaustavi u nekoj slici ili stihu. Moja zlatna riba je ulovljena povoljnog trenutka. Kiša koja pada danas, donela je osveženje i samo kratki predah. Prvim sunčanim danom pokušaću da ulovim još poneku impresiju iz šuma i trava koje bivstvuju uz obale reke.

08 July 2006

Akrilik - slikarska tehnika

Akrilik je univerzalna tehnika slikanja koja zbog svojih izvanrednih tehničkih svojstava omiljena kod mnogih umetnika. Međutim treba naglasiti da nije zamena za klasične medijume nego moderan slikarski medijum sa osobenim karakteristikama.


Otti Rohm
je davne 1915 godine patentirao POLYACRYLIC kao vezivo slikarskih boja. U potrazi za tehnikom koja bi bila adekvatnija od klasičnog „al fresco“ slikanja, Meksički umetnici, pre svega muralisti, prigrlili su konačno novi medijum koji je otporniji na klimatske uslove.

1950 je već na tržištu u Americi i neki od poznatijih slikara ga upotrebljavaju u štafelajnom slikarstvu. Mada je prihvaćen sa velikim ushićenjem, usledila su i neka razočarenja. U prvom redu zbog različitog kvaliteta samog medijuma. Uglavnom su žalbe na habanje i ljušćenje boje, koje nastaju uglavnom kada se koriste lošiji proizvodi ili kada se nestručno kombinuju, mešaju od različitih proizvođača.













Prednosti su pre svega KRATKA OTVORENA FAZA.

Akril suši u vremenskom intervalu koje se meri minutama za razliku od ulja koje suši danima. To može da bude prednost ali i u nekim slučajevima mana.

U procesu šušenja ne dolazi do bitnih deformacija, pa je čak moguće na delimično osušen sloj naneti dugi, što bi u ulju bilo krajnje loše rešenje zbog pucanja slojeva nakon sušenja.

Ulje se suši hemijskim procesom naime oksidacijom i polimerizacijom, akril fizičkim putem naime voda isparava ili je jednim delom upije podloga pošto za razređivanje boje koristimo običnu vodu.

Kao glavne prednosti možemo istaći:

  1. Nanošenje slojeva bez čekanja.
  2. Zbog brzine sušenja potezi četkom su izraženiji, potencira rukopis slikara.
  3. Zadržava spontanost u radu.
  4. Lako podsikavanje bez dugotrajnog procesa.
  5. Omogućuje i nanošenje lazurnijih slojeva.
  6. Prijanja na svaku podlogu koja nije masna.
  7. Omogućava kombinovanje sa različitim puniocima i materijalima( pesak, mermerno brašno, tekstil i sl. bez propadanja materijala , truljenja koje nastaje zbog okcidacije ulja).
  8. Dobra pokrivnost.
  9. Kompatabilnost u istom medijumu. U kombinaciji sa ostalim vezivnim sistemima je nekompatabilan.Već sa dodatkom minimalne količine tutkala na primer postaje neelastičan i lako dolazi do pucanja.
  10. Postojanost. Teško se mehanički oštećuje,nije osetljiv na temperaturne promene ili vlažnost. Velika moć prijanjana, hemijski stabilan, ne menja se ne postaje krt i ne tamni starenjem.

Savet: Obratiti pažnju da datum proizvodnje. Emulzija koja nije sveža može nas razočarati. Nije mudro praviti veće zalihe. Obratite pažnju na marke proizvoda, ukoliko vam je stalo da vaš rad ostane u dobrom stanju tokom dužeg vremena.

Izbegavam da ih sve konkretno imenujem, ali dovoljno je da obratimo pažnju na pakovanja ( kućna radinost, domaći proizvođači i sl.)

U svakom slučaju najbolja preporuka je LIQUITEX.

Pribor moramo održavati u toku rada, jer boja brzo suši i kada je na četkici ili špakli. Na paletu nanosimo manje količine boje. Po završetku rada preporučljivo je četkice oprati sapunom.

Poštovati pravilo slikanja masno na posno, što znači da nosioc, (platno, daska npr.) bude preparirano neuljanim preparaturama. Takođe nikako nije preporučljivo slikati preko uljanog ili voštanog sloja.

Mane: Kratka otvorena faza. :)

Boja nema izraženu dubinu u poređenju sa uljem (ali zašto očekivati da ova tehika bude kao i druga). Ipak sve se to nadomešta posebim slikarskim medijumima ili lakovima.
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...