30 January 2010

Jutarnja scenografija

Jutros sam uranio jer je radna subota. Pošao sam autom do obližnjeg sela kako bih održao dva časa u školi.  Obasjana difuznom svetlošću scena na putu je izgledala gotovo filmska. Razvejan sneg leži po oranicama okovan ledom, a belo nebo prošarano je tamnijim valerima oblaka.

Mestimično iz snega proviruje crna oranica. Kraj puta, u koloni, orezana stabla starih dudova, smešni kao ošišani regruti.  Nešto dalje, šuma, siva i ogoljena bez lišća.

Fokus se zatim izmešta na nebo. Tu je glavni događaj. Velika jata crnih ptica poigravaju se sa vetrom. Mislim da su vrane.

Neočekivano su me dočekale i u gradu po povratku kući. Svuda ih ima, na travnjaku, stablima, krovovima.  Posmatram ih kroz prozor. Neki čovek besno pokušava da ih otera. Drago mi je što sedim u automobilu i ne mogu da ga čujem. Izraz njegovog lica me uverava u to.

Sada sam kod svoje kuće. Toplo mi je i pijem omiljeni espresso. Utisak još ne bledi, sve mi je u glavi. Crtaću danas ptice. Tušem. Nije mi više žao što sam rano ustao, pa makar bila i subota.

27 January 2010

Još uvek je zima

A zimi se, opšte je poznato, najbolje rade zimski motivi. Doduše, malo smrznuto.


Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...