13 July 2006

Uljano vezivo

Kako bi se u potpunijoj meri iskoristile prednosti slikarske tehnike sa uljanim vezivom, korisno je
planiranje slikarskog postupka

Mada se ovo nekima u prvi mah čini previše „racionalnim“ postupkom u radu, ono je moglo bi se reći ipak neophodno. Kada se osnovni principi rada dobro razumeju ovo ne predstavlja kasnije nikakvu teškoću, ali zato donosi dobre rezultate.

Osnovno pravilo o kom je potrebno voditi računa je princip „masno na posno“, odnosto graditi sliku od posnijih slojeva bojenog nanosa, gde postoji više pigmenta a manje veziva, ka masnijim gde je odnos srazmerno veći u korist veziva. Ovakav metod čini sliku tehnološki stabilnom i predupređuje kasnije pucanje sloja koje se može javiti čak i tokom relativno kratkog vremenskog perioda. Jedan od mogućih razloga je nejednaka brzina sušenja bojenog nanosa što je uslovljeno debljinom sloja, vrstom pigmenta ali i lošom kombinacijom posno-masnih slojeva i kvalitetnog vezivanja za podlogu. U početnoj fazi slikanja, tzv podslikavanju, započinjemo rad sa ispošcenim bojama.

Dan pre slikanja, boje iscedimo na novinsku hartiju, a narednog, kad papir upije višak uljenog veziva iz boje, započinjemo sa radom. Generalno gledano, ulja u većoj količini izazivaju tamnjenje boje zbog oksidacije. Slikarske boje u toku slikanja razredujemo terpentinom. Zbog ispošcavanja, gubi se odredeni stepen dubine. Međutim, ovaj problem rešavaju kasniji nanosi laka koji bi svakako trebalo koristiti. Pored toga slikari upotrebljavaju i slikarski medijum1.

  1. MEDIJUM uključuje kombinaciju sastojaka koja se mogu dodati boji ili se mešati sa njom. Uopšteno govoreći medijum menja koegzistenciju boje čineći je razmazivijom i prilagodenijom za individualne potebe. Uz pomoć medijuma boja se može brže ili sporije sušiti, a premazi mogu biti gušci ili redi.

No comments:

Post a Comment

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...