05 June 2007

Imate li olovku?


Jeftina je, odmah spremna za potrebu i veoma lagana. Može da stane u džep. Ne treba joj energija za pokretanje, nikad ne procuri a trag koji ostavlja može se obrisati. Iako je koriste čak i deca, umetnici prave svoja remek-dela. Mnogi od nas je imaju pri ruci da bi nešto pribeležili. Obična olovka!
Jedno od najjeftijih i najčešće korištenih sredstava za pisanje na svetu.

Kažu sa se običnom drvenom olovkom može se povući linija duga 56 kilometara
i napisati 45 000 reči. Univerzalna, otporna, jednostavna i efikasna, ne pokazuje znake zastarelosti ni pored tehnološkog razvoja savremenog društva. U nekim situacijama nezamenjiva. Onda je sasvim razumljivo zašto je pronašla svoje mesto u kategoriji likovne tehnike.

Pogodna za linijski ili valerski pristup crtežu. Valerske vrednosti možemo postići na razne načine. Pomoću paralelnih ili ukrštenih linija, ton možemo izraziti pomoću tačkica, kratkih crtkanih linija, povlačenjem linija u raznim pravcima, crtkanjem jedno preko drugih, utrljavanjem, brisanjem.

Tekstura se postiže najlakše u tehnici frotaža (frotage). Olovka se trlja preko papira položenog na teksturiranu podlogu, kamen, drvo ili kao deca možemo podmetnuti metalni novčić. Okretanjem podloge, menjanjem i kombinovanjem, mogućnosti se proširiju do neslućenih razmera. Pogledajte zanimljivu galeriju kao primer. Izdvojiću i kao primer nemačkog umetnika nadrealizma Maksa Ernsta ( Max Ernst) koji je često radio ovom tehnikom.

Hemijski je veoma postojana tehnika, otporna na dejstvo svetlosti, relativnu vlagu, povećanu temperaturu sve zahvaljujući hemijskoj inertnosti grafita. Negativno je jedino mehanička neotpornost koju donekle možemo izbeći kvalitetnim fiksiranjem.

Da elaboriram olovke u boji? :)

Dijapazon je nijansi je velik. Veoma su zgodne za poneti, koristim ih najčešće kad želim raditi na manjim skicama u prirodi. Nemojte misliti da vam ih uskoro neću pokazati, na godišnjem sam.

20 March 2007

Cnesapiens: Ervin


Jedna veoma lepa stilizacija. Pogled koji se pruža prilikom ulaska u grad. Sliku je uradio moj prijatelj Ervin Kanyo.

02 March 2007

Slikati sliku…


"Znate šta će uskoro biti vrhunac istine? Fotografija u boji, a na to nećemo dugo čekati. A vi bi ste hteli da jedna inteligentna osoba mesecima muči da bi stvorila iluziju da radi isto tako dobro kao jedan vešto napravljen mali aparat."

reče Pol Gogen (Paul Gaguin) davne 1895.

Fotografija je ubedljivo pokazala - da cilj uljane slike nije u bukvalnom prenošenja oblika iz života već u stvaranju samostalne i lične stvarnosti. Objektiv usmeren ka spoljašnjem svetu, slikarevo oko ka slici kao površini koju treba organizovati. Priroda je naučila impresioniste, otkrivala im je tajne i zakone, pokazala da stvarnost nije statična već promenjiva, zavisno od ideje i doživljaja koji se u nju projektuju.

Između pejzaža, platna i umetnika uspostavljen je spontan direktan odnos, odbačena su stara akademska sredstva. Slikar nije više slikao ono što vidi, nego ono što je naučio da vidi, njegovo opažanje zasnivalo se na naučnom saznanju i ličnom iskustvu.

Slikati prirodu nije više značilo doslovno preneti njen oblike na platno, nego oponašati prirodu, smisao slike pronađen u onome što je između oblika preneseno u znakovima koji će posmatrača uvesti u imaginaran svet u kojem se nalazi umetnikova misao. Dakle, priroda i slika su dve stvarnosti između kojih može ali i ne mora biti znak jednakosti. Slikarstvo je postavljeno kao istraživanje zatvorenog sistema vrednosti.

Moderna umetnost nesumljivo počinje imenom tri značajna umetnika:Paul Gauguin, Vincent Van Gogh i Paul Cezanne. Način i pristup kojim su prišli likovnoj problematikici pružio je temelj na čijim su se osnovama gradili mnogi umetnički pravci.Umetnički put Gogena počinje postimpresionizmom a završava simbolizmom, gde svojim radom utiče na nabiste, foviste, ekspresioniste.

Tekst inspirisan nepromišljenim pitanjima. Bez iluzija da će uticati na razumevanje onog što pita.
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...